I taj autogol zabila sebi baš švedska akademija. Šteta što Handkeu nisu dali još jednu nagradu u paketu, onu za mir, pa da utakmicu završe rezultatom 0 : 2.

Svi prosvijećeni ljudi diljem svijeta znaju čemu je trebala poslužiti Nobelova nagrada. Dinamitaš Alfred se pokajao i odlučio nagrađivati humaniste, osobite ljude, naučnike, umjetnike, mirotvorce, koji će doprinositi boljitku čovječanstva.

E, sad… kako se ponaša akademija, ne bi me začudilo da nagradu posthumno dodijele Hitleru za mir, Mengeleu za medicinu,  Šperu za arhitekturu… Dobro, de, Hitler bi mogao proći i za književnost sa Main Kampf. Prema sadašnjim standardima akademije njegov jedini uradak bi savršeno odgovarao…

No, ne pišem o Handkeu. On me uopće ne zanima.

Pišem o 105 hiljada mučki ubijenih tokom rata u Bosni i Hercegovini. Pišem o našim silovanim sestrama i majkama. Pišem o logorima i mučionicama. Pišem o vikend snajperistima koji su naročito uživali u pogađanju djece. O živim lomačama. O granatiranjima, bombadiranjima, o gladi. Pišem o barbarima. Jer, očito, ne skrivaju se ti barbari samo na brdovitom Balkanu.

Šokiran sam: pa ti i takvi barbari zasjedaju i u švedskoj akademiji nauka.

Dame i gospodo unutar granica obezbjeđenih zidovima i žicom, mi uistinu ne želimo biti dijelom vaše licemjerne tvorevine. Ne želimo slušati beskrajne priče o ljudskim pravima, koja baš Vi ne poštujete. Raditi kao Vaše sluge. Živjeti u getoima. Šutke trpiti uvrede i pljuske. Obraćati se sudu za ljudska prava, upravo kod Vas koji smatrate da mi baš i nemamo prava, na bilo što, da baš i nismo ljudska bića, ili bar ne blizu Vaše ljudskosti.

Ne dao Bog nikom Vaše ljudskosti. Izgradili ste Vaša mala carstva, Vaše Luvre, palače, katedrale, arene, Vaše pisoare i trijumfalne kapije, Vaše kupleraje, modne piste i tržne centre, porodična, pornografska i narko carstva, Vaše kazne i nagrade zahvaljujući stoljećima nasilja, pljačke, klanice, ili pristojnije rečeno: eksploatacije.

Vaši zakoni služe samo Vama, da zaštite Vaše blagostanje, i da sva niža ljudska bića zadrže okovana u lance, u kavezima, da za Vas, ropski, obavljaju sve prljave poslove, one koji su ispod Vašeg nivoa. Naravno da baštinite Rimsko pravo, jer ste i Vi robovlasnici, u duhu i prema načelima Svetog rimskog carstva.

Dame i gospodo Europejci, Vi ste vampiri, krvopije sa stilom. Isprazni manekeni, bezdušna stvorenja nesposobna iznjedriti ni najbanalniju ideju, sem o samozadovoljavanju, za koje je novost reklamna poruka o rasprodaji, koji sanjate plastične snove, ronite vještačke suze, razvlačite osmijehe od botoksa, u Vašem je svijetu sve vještačko, lažno, i, uopće nije vrijedno života.

Jer, Vi ste zaboravili što je život.

Mi znamo. Jer smo izgubili mnoge živote. Znamo cijeniti ukusan zalogaj jer smo gladovali. I jer smo jelo svojom rukom napravili. Radujemo se osmijehu djeteta, osmijehu koji nismo morali kupiti. Volimo naše žene jer nisu svedene na duplerice iz porno magazina. Ili spakovane u nestvarne modele sa modne piste.

Ako Vas poškakiljaju Vi se nećete nasmijati.

Ukoliko Vas ubodu Vi nećete krvariti.

Ukoliko Vas uvrijede Vi to nećete ni primjetiti.

Impotentna gospodo iz akademije, Vaša je nauka jadna, Vaši sudovi nakazni, Vaši životi protraćeni. Zapravo vi predstavljate sve što život nije. Jedna suza što klizi niz obraz bosanskog djeteta vrijedi više od svih Vaših nagrada. Mi čuvamo te suze kao dragocjenost, i one zbog bola, i radosnice. Sve su naše.

Sumnjam da Vi znate zaplakati.

Sretno Vam sa penalima. I autogolovima.

Ili, Bože pravde, promijenite selektora.

Adnadin Jašarević
književnik