Nije tajna da je jezik čovjeku najveći neprijatelj. No, u slučaju Makarona ispada da je neprijatelj i Bosancima. Što će reći, njemu ne pomaže držati jezik za zubima. Jer, to je jezičina, kapitalni primjerak, kao u pekinezera, što se ne da zadržati u ustima, pa se, palacajući na sve strane, vuče niz lice, preko brade, pa niz prsa, sve do jajca: ne sumnjam da Makaronu to godi jer jedan od rijetkih koji si mogu polizati jaja, i ono…
Sram ga bilo! Čovječuljak sjedi na bombetini s iscrtanim svastikama maršala Patena (zapravo Patenove kćerke), pa je, biće, zbog svakodnevne frustracije – nije lahko jahati bombu – skrenuo pogled ka našoj idiličnoj domovini. Jeste, čova je Francuz, ali Utopiju nije čitao. Da jeste, znao bi kako je riječ o Bosni i Hercegovini. Samo što se nismo utopili u Volterovim maštarijama.
(Karikatura Husein Ibraković – Kobr)
Dakle, tvrdi Makaron kako će Bosna postati tempirana bomba zbog povratka džihadista iz Sirije. Valjda očekuje da će ta bomba eksplodirati u Francuskoj. Nije jasno što time želi reći, jer se većina džihadista iz Sirije vraća upravo u Francusku – imaju nedvosmisleno upisano državljanstvo. Uzmemo li u obzir koliko se prebjega iz Sirije i drugih problematičnih država već prelilo u njegovu domovinu, pa onda sve one silne Arape koje uvoze iz zemalja Magreba dulje od pola stoljeća, Makaron bi se trebao pozabaviti čudnom populacijom u kojoj je izvornih Francuza sve manje, a onih drugih sve više.
Volim sport. Rado gledam utakmice na reprezentativnom nivou. E, kada ne biste znali gdje je parkirana Francuska, a sudite prema boji kože reprezentativaca, u bilo kojem sportu, zaključili biste, bez greške, da je Francuska afrička država, tamo negdje na granici Magreba i Centralne Afrike.
Čudno je da Makaron nije crn. Ili da do sada nije podlegao iskušenju da malko ratuje u Siriji. Čovjek je stvarno Karakter. Odolio je iskušenjima. Ali, nikada se ne zna.
Možda je poput Majkla Džeksona dao izbijeliti kožu. Možda ga ugledamo na čelu džihadističke vojske, kako razmahuje zastavom ispisanom jezikom koji on dobro razumije.
Vic je u tome da taj jezik u Bosni ne razumiju. To je jezik mržnje. To je jezik uništavanja. To je jezik patnje. Boli. Smrti.
Bosanci ne razumiju Makaronov jezik.
Konačno, Bosanci ne potiču iz problematične kulture koja je u nebrojeno navrata pokušala pokoriti sve druge narode. Ko ih je zvao k sebi? Niko. Ali, Francuzi su si vazda umišljali snove o veličini: u prijevodu pljački, silovanju, porobljavanju, zatiranju drugačijih naroda. Napoleonovi impotenti ratovi ih nisu podučili, ali Nijemci jesu. Nakon sramne predaje okačili su nacističke zastave pod voljenim generalom Patenom i sarađivali sa firerom sve do veselog trenutka kada su ih drugi oslobodili.
Oduvijek neki drugi odlučuju o Francuskoj. Naravno da ih vlastita slabost beskrajno nervira, razvija kombinirani kompleks više i niže vrijednosti. Drugi i drugačiji. Vazda ih oslobađaju čudaci što govore nerazumljivim jezikom. Takvi im pune košare. Takvi ih stoljećima tove naporno radeći u kolonijama za dobro profinjenih gospodara. Takvi rade sve, Bože moj, za Francuze ponižavajuće poslove. Ti drugi. Veoma su čudni, ali neka, sve dok udovoljavaju Francuzima.
S vremenom i Francuzi su postali drugačiji – oni drugi. Karte na stolu im se pomiješale. Ne možeš raditi sa medom a med ne lizati. Makaron nije siguran ko je zapravo. Koliko je u njegovim venama njemačke, arapske, crnačke krvi… Niti kojem se Bogu moli. Sve mu se pobrkalo u glavi. Problemi sa identitetom su stvar za psihijatra. Ali, rijetko se ko odluči za terapiju koja će ga ozdraviti. Tako i naš dragi Makaron.
On si ne želi priznati da je bolestan. Da ga muče izvjesni problemi. Ne, ne… Radije svoje probleme reflektuje na druge. Drugačije. Čudne. Bože moj, oni ne govore francuski !!!!!!!!!! Strašno! Ne piju francuska vina ! (precijenjena i bezvezna) Šansone ih ne uzbuđuju!? Ne, jer su naši muškarci stvarno muškarci. Nemaju Ajfelov toranj! Kao da takva beskorisna skalamerija ikome treba. Nemaju piramidu! E, to imamo, istina, ne u dvorištu Luvra, ali, u Visokom imamo.
Gospodine Makaron, siti smo francuske nekulture. (kažu da, kada Francuzi psuju i to zvuči kao poezija) Voljni ste uvrijediti cijeli narod, koji je, uzgred rečeno, dulje od stoljeća žrtva progona i pokolja. Nisu Bosanci zaboravili ni kako je Vaš prethodnik spriječio zračne napade na opsadne snage oko Sarajeva, svojom licemjernom posjetom. Za nas ime Miteran znači 10000 žrtava. Kao da je sam uzeo pušku u ruke i ubijao djecu u Sarajevu. Nismo zaboravili. I nećemo. Nećemo zaboraviti ni Vaše bezobrazne, glupe, zlonamjerne izjave. Jadan je narod koji ima takvoga predsjednika.
Mi imamo poslovicu: što govoriš o drugima, govoriš o sebi. Tako i Vi. Sve ste nam rekli što trebamo znati. Da imamo posla sa potencijalnim džihadistom. Stoga, nije pametno da dolazite u Bosnu, jer ovdje, u Bosni, džihadiste pospremaju u zatvor.
Da ne duljim, rado bismo pomogli Makaronu kada bi si on htio priznati da ima problem. Psihijatrijski odjel u zeničkoj klinici njeguje skoro stogodišnje iskustvo sa takvim slučajevima. Ne bi potrajalo ni godinu dana iza žice, a Makarona bismo ubijedili da je rođeni Bosanac. Kada već ne zna ko je i šta je, ni to nije loše rješenje za njega. Bar neće trošiti riječi i vrijeme na tempirane bombe.
Adnadin Jašarević
PS
Ni u kom slučaju u ovom tekstu nisam namjeravao uvrijediti čestite Francuze, ali, sve one koji naginju nacističkim idejama jesam.
