Jedan ste od rijetkih nogometnih trenera iz BiH koji je karijeru gradio i izgradio vani. Dio zarađenog novca ste uložili ste u sportski centar u Turbetu koji bi uskoro trebao biti zvanično otvoren. Vaš komentar.
– Trenerska karijera se dešavala vani. Poslije jedne sezone u NK Travniku, dobio sam poziv iz Angole gdje sam se pridružio kolegi Selimoviću. Ta priča je rezultirala sa tri titule prvaka te države. Poslije toga sam otišao u Maroko, a potom i u Sudan. Ideja o otvaranju sportskog centra je nastala davno. Od samog početka bavljenja trenerskim poslom želja mi je bila da napravim sportski centar u kojem bi se obezbjedili uslovi djeci za razvoj. Odlučio sam se za Turbe. Pojavio se ovaj plac na kojem smo mi kao djeca igrali mali nogomet, igrali turnire. Kafa sa prijateljima iz Turbeta je bila dovoljna da se odlučim da to bude ovdje. Dobili smo podršku mjesne zajednice, dobili podršku vlasti u općini Travnik. Nije bilo problema sa te strane. Rano je govoriti oko očekivanja. Bh. reprezentativac Adnan Kovačević je ponikao u Turbetu, poslije igrao za Travnik i Sarajevo, nakon toga u poljskom Korona Kieleceu a sada je u šampionu Mađarske – Ferencvárosi TC. U dva navrata sam vodio omladinski pogon Travnika i imao sam priliku raditi sanjim. Svojim radom je napravio dobru karijeru. Ovdje ima dosta talentovane djece. Na nama je da uradimo sve što je moguće da taj projekat donese rezultate, da se pojavi neki novi Kovačević, da NK Vlašić organizacijski dobije bolje konture, da se ide konstantno naprijed.
Nakon saradnje sa Selimovićem u Angoli, uslijedila je uspješna saradnja sa srbijanskim stručnjakom Zoranom Manojlovićem. Bili ste u Maroku u klubu u kojem je kao direktor u to doba radio legendarni John Toshack (72-godišnji Velšanin je tokom igračke karijere igrao za Liverpool, a u svojoj trenerskoj karijeri trenirao je mnoge velike klubove kao što su Real Madrid, Sporting Lisabon i Bešiktaš, kao i Swansea City s kojim je u razdoblju od četiri sezone uspio dovesti klub iz četvrte u prvu ligu Engleske; op.a.), a potom i u Sudanu. Sa sva tri kluba igrali ste afričku Ligu šampiona. Kakve su vaše impresije za ovo vrijeme provedeno u Africi i radu u tamošnjim klubovima?
– Selimović je započeo projekat u Angoli. Priključio sam mu se u klubu Primeiro de Agosta. Poslije smo doveli Dragana Jovića i zadržali smo se sa njim tri-četiri sezone. Oni su poslije napustili klub, a predsjednik kluba je tražio da ostanem i radim sa Srbijancem Zoranom Manojlovićem. Osvojili smo treću titulu prvaka i Super cup, a na internacionalnoj sceni sa ekipom Primeiro de Agosta igrali polufinale afričke Lige prvaka što je najveći rezultat ovog kluba na međunarodnoj sceni. Sa Manojlovićem sam potom radio u AC Wydad Casablanca iz Maroka gdje smo stigli do četvrtfinala najvećeg kontinentalnog takmičenja u Africi. Sa ovim klubom smo zabilježili i uspješne nastupe u Arapskom kupu. U to doba John Toshack je bio generalni direktor a Belgijanac Paul Put sportski direktor kluba. Nije bilo jednostavno doći među njih, ali to su nevjerovatni ljudi. Primili su nas super. Što se tiče posla, bilo je sve dobro. Išlo je lagano. Lakše je bilo dogovoriti sastanak sa njima, nego sa ljudima u NK Vlašiću iz Turbeta ili NK Travniku. Obojica cijene Bosance. Toschak je pitao za Džemu Hadžiabdića, Antu Rajkovića iz Viteza, Predraga Pašića, rekao da se sjeća Josipa Katalinskog. Znamo da je on doveo u Real Elvira Baljića. Paul Put je rekao da je za njega Suvad Katana najinteligentniji igrač sa kojim je radio u svojoj karijeri na poziciji – half – centarhalf (Odigrao je 10 mečeva za reprezentaciju BiH. Tokom karijere je nastupao za sarajevski Željezničar, Genk, Gent, Anderlecht i Lokeren u Belgiji te turski Adanaspor. Preminuo je 8. januara 2005. godine usljed srčanog udara u 36. godini; op.a.). Osjetio sam dobrodošlicu u Maroku, sve što sam nekad sanjao da ću u nogometu doživjeti. Ali, Toshack je ubzo napustio klub I sada živi na relaciji Španija – Velika Britanija a dolazi povremeno Maroko. Ostao mi je u lijepom sječanju.
Poslije toga uslijedio je angažman u sudanskom Al Hilalu iz Kartuma. I ovdje sam imao ulogu prvog asistenta, ponovo u tandemu sa Zoranom Manojlovićem. Al Hilal u arapskom svijetu veliki klub i dobro kotira. Sa sva tri kluba, u Angoli, u Maroku i Sudanu, smo igrali grupnu fazu afričke Lige prvaka. Sa marokanskim klubom smo prošli u četvrfinale i tad su nastali problemi između Manojlovića i predsjednika kluba. Smjenili su Manojlovića, a meni ponudili da ostanem što sam odbio. Sa klubom iz Kartuma smo ušli u grupnu fazu Lige prvaka. Nakon male krize rezultata smjenili su Manojlovića, a ja još imam ugovor sa njima. Ne znam za narednu sezonu šta će biti. Imao sam ponudu iz Belgije, imam otvorenu opciju za povratak u Angolu u Primeiro de Agosto iz Luande.
Ima li nade za bh. nogomet?
– Naravno da ima nade, ali treba imati sportskih radnika, trenera fanatika koji će potegnuti, koji će raditi sa mladima. Mi smo godinama radili sa djecom. Malo je onih koji su spremni svoje slobodno vrijeme dati za rad sa mladima. Pokušavam okupiti ljude sa kojima sam radio u BiH da se uključe u projekat koji želim napraviti, da rade sa mladima u sportskom centru. Krenuo sam kao trener sa školom nogometa Bubamarom sa jednom loptom, napravili respektabilnu školu do pionira. Djece ima, talenata ima. Tu nema problema. Samo im treba stvoriti dobre uslove za rad i da s njima radi neko edukovan i stručan da im prenese znanje.
