Prije više od jednog vijeka, osnivač moderne i sekularne Republike Turske, Mustafa Kemal Atatürk, izrekao je misao koja i danas služi kao precizna dijagnoza stanja u Bosni i Hercegovini: „Jedan je onaj koji koristi religiju da ostane na vlasti.“
Ova jednostavna, a hirurški tačna rečenica Kemala „Savršenog“ razotkriva suštinu političkog diskursa u BiH tokom protekle tri decenije. Ona ogoljuje sistem u kojem se vjera, umjesto kao privatni prostor etike i duhovnosti, koristi kao najefikasniji alat za političku manipulaciju i ostanak na foteljama.
Kada stranke s nacionalnim predznakom — predvođene primarno SDA-om, ali i HDZ-om — uđu u izbornu godinu, pred građane ne izlaze s rezultatima. Umjesto ekonomskih programa, izvlače isti oprobani recept: proizvodnju straha i lažnu „zaštitu vitalnih nacionalnih interesa“.
Kada nestanu ekonomski argumenti, nastupa zloupotreba svetog. Ogrću se plaštom vjere i duhovnosti kako bi stvorili imunitet od odgovornosti za korupciju, klijentelizam i uništavanje budućnosti. Svaka kritika njihove loše vlasti i sistemske nefunkcionalnosti ekspresno se proglašava „napadom na narod i vjeru“.
Dok se političke elite ogrću vjerskim plaštom, stvarni račun te cinične izborne matematike plaćaju građani. Iza nacionalističke retorike ne stoje odbranjeni interesi, već poražavajući ekonomski i demografski pokazatelji, naročito u Srednjobosanskom kantonu.
Mladi ne odlaze samo zbog novca. Odlaze zbog osjećaja beznađa u društvu u kojem je podobnost važnija od znanja, a lažni moral zamjena za vladavinu prava.
Atatürk je shvatio ono što bh. društvo tek treba primijeniti: država se gradi institucijama, pravdom i radom, a ne zloupotrebom vjere. Pravi patriotizam dokazuje se otvaranjem radnih mjesta, stabilnim zdravstvenim sistemom i stvaranjem uslova u kojima omladina vidi budućnost.
Krajnje je vrijeme da se zapitamo dokle ćemo pristajati na političku matricu u kojoj nam se umjesto dostojanstvenog života nudi isključivo strah i neizvjesnost. Dokle god dozvoljavamo da se politička nesposobnost skriva iza vjerskih i nacionalnih barjaka, naša jedina realnost ostajat će pusti gradovi i karte bez povratka.
Pisac i autor teksta : Feđa Gudić
