Roberto Carlos da Silva Rocha bio je brazilski fudbaler i član reprezentacije sa kojom je bio učesnik na tri Svjetska prvenstva. Sa Brazilom je 2002. godine na Svjetskom prvenstvu održanom u Južnoj Korei i Japanu osvojio naslov prvaka. Najveći klupski uspjeh Roberto Carlos postigao je igrajući za Real Madrid od 1996. do 2007. godine sa kojim je osvojio četiri španska prvenstva, tri puta Ligu prvaka i dva Internacionalna kupa. Igrao je na poziciji lijevoga beka i imao je izrazito jak šut lijevom nogom. U to vrijeme bilo je uobičajeno da se igračima bosanskohercegovačke lige dodjeljuju nadimci ili da se vrši identifikacija sa nekim od igrača svjetske klase. Tako je Elvedin zbog pozicije na kojoj je igrao, jakog i preciznog šuta, kao i zbog svoje borbenosti i srčanosti prozvan kao Roberto Karlos sa Pirote.
PIŠE: Jasmin Ganić
Elvedin Varupa rođen je 16. novembra 1975. godine u viteškom naselju Grbavica, kao četvrto dijete od oca Refika i majke Halide. Brat Vejsil i sestre Sabaheta i Zurafeta, bili su stariji od njega, dok je mlađa od Elvedina bila njegova sestra Alma. Livade i putne komunikacije Grbavice bili su prvi tereni koji su bili svjedoci dječije radosti, smijeha i pokazivanja talenta za igranje fudbala. Priliku da pokaže svoje raskošno fudbalsko zananje Elvedin je imao na školskom terenu Osnovne škole Ranko Šipka u Biloj, kada je bio jedan od najboljih igrača školskog tima. Da li je to bila puka slučajnost ili genetski nasljedna osobina nije nam poznato, ali nam je poznato da je u Elvedinovoj rodbinskoj vezi postojala generacija njegovih rođaka koji su bili dobri poznavaoci fudbalske igre kao što su Varupa Našid i Varupa Mehmed koji su bili amidžići od Elvedinovog oca Refika. Elvedinov brat Vejsil posjedovao je izuzetan talenat i predispozicije da zaigra u najvećim klubovima tadašnje Jugoslavije. Od Elvedinove generacije uspješan fudbaler bio je Hadis Varupa koji je sa njim i počeo igrati fudbal. Po sjećanju Hadisa, Elvedin je cijelu svoju karijeru proveo na poziciji lijevog beka i krasio je ga izuzetno snažan šut lijevom nogom.
Elvedinova fudbalska priča počela je u malom viteškom naselju Grbavica, gdje je za imitaciju fudbalskog terena poslužila jedna livada koja je imala potrebne karakteristike da dječacima ispuni njihov san. Svaki dan, poslije završenih školskih časova, dječaci bi se okupili na igralištu i svaki od njih, na njemu svojstven način, prezentovao je sposobnosti voljene igre. Posebno u tome se isticao Čeve, što je bio Elvedinov nadimak iz školskih dana, koji je imao sposobnost da vještinom i snagom tijela predribla igrače iz suparničkog tima i da postigne pogodak na samo njemu, svojstven način, jakim i odmjerenim šutom lijevom nogom u gol protivničke ekipe. Njegovi saigrači su u Elvedinu vidjeli odlučnost i posvečenost igri, i ta činjenica ga je učinila prirodnim liderom u ekipi. Taj autoritet Elvedin je nadograđivao i usavršavao neumornim vježbanjem i usavršavanjem fudbalskih tehnika tokom cijele fudbalske karijere.
Elvedinov talenat i volja za fudbalom nisu prošli neopaženo. Poslije završene osnovne škole, priključuje se u omladinski pogon Fudbalskog kluba Vitez, koji je u to vrijeme imao izuzetno talentovane igrače, koji će u narednom periodu ostaviti duboki trag u klubovima za koje su nastupali. Neki od njih su Nihad Sadibašić Šče, Josip Kvasina, Hadis Varupa, Admir Karić Kiks i drugi. Trener kadeta FK Vitez bio je Stipo Lekić, dok je juniore trenirao Dragan Bato Drmić. U jednom period trener omladinskih kategorija, po završetku fudbalske karijere, bio je i Galib Mujčić, legenda Fudbalskog kluba Vitez. Kadeti i junior FK Viteza nastupali su u Kvalitetnoj omladinskoj ligi Bosne i Hercegovine koju su sačinjavali omladinski pogoni najjačih ekipa iz Bosne i Hercegovine.
Elvedinov napredak kroz omladinski pogon bio je više nego uspješan. Njegov vrijedni rad i njegov talenat skautirani su od strane afirmisanih klubova u Bosni i Hercegovini. U to vrijeme za Fudbalski klub Sarajevo nastupao je Elvedinov stariji brat Vejsil, koji je bio inspiracija da Elvedin postane standardni igrač kadetske ekipe FK Sarajevo. Ovo je bila prekretnica u samom početku Elvedinove karijere. Jača liga, tražila je jači angažman, jer se suočavao sa snažnijim protivnicima. Ta činjenica nije demoralisala Elvedina, već je samo pojačavala njegovu strast i želju za igrom. Taj iskazani entuzijazam, želja da se pobijedi protivnik kroz aktivno zalaganje na svakoj utakmici pokazali su njegov fudbalski potencijal i učvrstili njegovu reputaciju da zaigra na najvišim nivoima.
Međutim, put do uspjeha nije lagan. U momentima kada je Elvedin izgrađivao fizičku i pshihičku konstrukciju tijela i duha, na prostoru bivše Jugoslavije desila se agresija na Bosnu i Hercegovinu, koja je prekinula sve sportske aktivnosti i poremetila nedosanjane snove mnogih mladih sportista. U konstalaciji tih odnosa, dalja sportska karijere usmjerena je uticajem Elvedinovog brata Vejsila koji je u to vrijeme nastupao u Hrvatskoj za Nogometni klub Varteks.
Period agresije na Bosnu i Hercegovinu Elvedin je proveo u Hrvatskoj igrajući za više nižerazrednih klubova. Teški momenat u Elvedinovoj karijeri desio se kada je saobračajnu nesreću doživio njegov brat Vejsil koji je u 23 godini života završio svoju blistavu fudbalsku karijeru. To je bio traumatičan događaj za Elvedina imajući u vidu da je Vejsil bio njegov oslonac, njegova vodilja i stariji brat koji je brinuo o njemu.
Svoju pravu mentalnu snagu Elvedin je pokazao poslije tog događaja i smogao je snage da se odupre depresiji i tuzi i nastavio je sa treninzima na kojima je poboljšavao taktičko-tehničke sposobnosti. Elvedinova sposobnost da se oporavi nakon teškog izazova učinila ga je ne samo boljim igračem, već je postao izvor inspiracije za njegove saigrače. Ono što je Elvedina posebno izdvajalo bio je njegov uticaj na saigrače. Posjedovao je sposobnost da hrabri i bodri saigrače, imao je urođeni autoritet i bio je lider. U vrijeme igranja utakmica, njegovo liderstvo, njegovo ohrabrenje i strateška procjena toka utakmice imali su neprocjenjiv uticaj nad ekipom.
Sjećajući se, njegov saigrač Memsur Kasumović, navodi da je Elvedin bio vrlo temperamentnog karaktera. Znao je brzo da odreaguje, ali isto tako brzo bi se smirio. Inače, većinu vremena Elvedin je bio tih i nenametljiv. Osobine koje su cijenili njegovi saigrači kod njega bile su kolegijalanost, društvenost, srčanost i prijateljska odanost.Veoma bitna Elvedinova osobina bila je dosljednost, jer je podržavao realizaciju onoga što je dogovoreno. Isto tako bio je šaljivđija, ali i buntovnik kada je bilo potrebno istjerati pravdu. Na treninzima je bio agilan, prirodno je imao snagu koja je dominirala i u kombinaciji sa radom garantovala je uspjeh.
Nogometni klub Travnik u takmičarskoj sezoni 1996/97. godine takmičio se u Prvoj ligi Bosne i Hercegovine. Burni dio jesenje sezone bio je obilježen ostavkom trenerâ Namika Nuhbegovića i Ezhera Hadžiabdića koji su se, nakon odigranih 14 prvenstvenih kola, odlučili na ovaj potez. Posljednju utakmicu jesenjeg dijela prvenstva travničane je vodio Ismet Čogić Gari. Proljetni dio sezone klub je sa klupe vodio bivši igrač Travnika i Viteza Ermedin Gerina koji je uspio da održi prvoligaški status, osvojivši 14 mjesto. U ovoj sezoni Elvedin Varupa je postao član NK Travnika.
Bez obzira na izboreni opstanak u Prvoj ligi BiH, naredna sezona za NK Travnik počela je, u najmanju ruku rečeno, čudno, jer je cjelokupna Uprava kluba podnijela ostavku. U takmičarskoj sezoni 1997/98. godine Elvedin je izborio svoje standardno mjesto u klubu. Iako je igrao odbrambenu poziciju u ekipi, nerjetko je znao postići gol. Nažalost, ova sezona nije bila uspješna za travničane tako da nisu uspjeli zadržati prvoligaški status. Transformacijom sistema takmičenja u sezoni 1998/99. godine, formirana je Prva B liga N/FS BiH u kojoj je Travnik izborio opstanak u ovom rangu takmičenja. U jesenjem dijelu naredne sezone Travnik je zauzeo drugo mjesto, odmah iza lidera tabele FK Vratnika. Odlučujuća utakmica odigrana je u proljetnom dijelu takmičarske sezone 1999/2000. godine što je predstavljalo i derbi sezone između Vratnika i Travnika. Iako su u prvom poluvremenu gubili rezultatom 1:0, travničani su na kraju utakmice slavili pobjedu sa rezultatom 3:2. Jedan od pogodaka za Travnik postigao je Elvedin Varupa. U ovoj utakmici igrač NK Travnika Salih Salihović postigao je dva pogodka i proglašen je igračem utakmice. Bila je to izuzetna sezona za NK Travnik jer su zauzeli prvo mjesto i izborili ulazak u veći rang takmičenja. Nadmoć Travnika bila je pokazana i na individualnom ostvarenju njegovih igrača. Tako je za najboljeg igrača Prve B lige N/FS BiH proglašen kapiten Travnika Islam Torlak, dok su u tim sezone uvršteni Elvedin Varupa, Midhet Sarajčić i Senad Rosić.
Šampionska ekipa NK Travnik u sezoni 1999/2000. godine Prva B liga N/FS BiH
Gornji red s lijeva udesno: Muhamed Terzić Bači-predsjednik kluba, Amir Zukan, Midhet Sarajčić, Meho Poparić, Sadik Malanović, Memsur Kasumović, Alen Isić, Adis Fuško, Husejin Musić, Dragan Jović-trener.
Srednji red: Senad Rosić, Salih Salihović, Adnan Nuhbegović, Islam Torlak, Nedžad Selimović, Adis Babanović.
Donji red: Elvedin Varupa, Velimir Dolić, Suvad Grabus, Berbić, Senad Mrkonja, Adnan Hodžić.
Unapređenje i poboljšanje kvalitete takmičenja u fudbalu, rezultiralo je da u takmičarskoj sezoni 2000/01. godine dolazi do ujedinjenja dva saveza NS HB i F/NS BiH koja su djelovali na području Federacije BiH. Uprkos teškoj situaciji u klubu, koja se manifestovala fluktacijom igrača, nedostatkom finansijskih sredstava i drugih problema, NK Travnik je u sezoni 2002/03. godine uspio da ostvari povratak u Premijer ligu BiH. Značajan doprinos tom uspjehu dao je Varupa, koji je u susretu protiv FK Rudara postigao dva pogodka. I u narednim utakmicama Varupa je davao svoj maksimum u igri i postizanjem pogodaka. Ostaju upamćena njegova dva postignuta gola protiv Željezničara, kojima je Travnik u sezoni 2003/04. godine uspio sačuvati prvoligaški status.
Naredna sezona 2004/05. godine karakteristična je iz dva razloga. U njoj je Travnik ostvario svoj najbolji prvoligaški rezultat osvojiši peto mjesto i te sezone Elvedin Varupa preuzeo je kapitensku traku koju će nositi slijedećih deset godina. Bez obzira na dobar rezultat, Travnik nije mogao igrati u kvalifikacijama za UEFA ligu, zbog problema neposjedovanja licence za nastupom na međunarodnom klupskom takmičenju.
Od takmičarske sezone 2007/08. godine Travnik je imao najbolji kontinuitet igranja u Premijer ligi N/FS BiH, jer su bili tim koji je imao snage da se suprotstavi mnogo većim klubovima. Jedna od onih utakmica koje se pamte je utakmica iz sezone 2009/10. godine koju je Travnik odigrao protiv Modriče. Iako su gosti vodili rezultatom 4:1, na kraju utakmice slavili su travničani rezultatom 5:2. Nemjerljiv doprinos ovoj pobjedi dao je kapiten Travnika Varupa, koji je bodrio i hrabrio svoje saigrače da daju svoj maksimum, što je u konačnici i rezultiralo pobjedom. Posebno će biti upamćena utakmica koju je Travnik odigrao protiv Željezničara u sezoni 2011/12. godine. Na toj utakmici dvojica Varupa odigrali su izvrsno, prvi pogodak za Travnik postigao je Nermin Varupa. Pri rezultatu 1:1, dosuđen je slobodan udarac za Travnik na udaljenosti oko 35 metara. Loptu je uzeo i namjestio Elvedin i kada je većina igrača na terenu očekivala centaršut, Elvedin je uputio šut prema golu. Golman Željezničara Elvis Korić bio je savladan i tim pogotkom travničani su ostvarili pobjedu. Bio je to precizan i odmjeren Elvedinov šut, kojim je u potpunosti i opravdao nadimak Roberto Karlos sa Pirote.
Svoju igračku karijeru Elvedin je završio u sezoni 2013/14. godine. Ali, time nije prestalo njegovovo prisustvo u sportu. Imenovan je trenerom u omladinskom pogonu Travnika, čime je imao namjeru da svoje bogato fudbalsko iskustvo prenese na mlađe generacije. U NK Travnik, Vapi, kako su ga zvali saigrači, deset sezona nosio je kapitensku traku i odigrao preko 700 utakmica. Elvedin Varupa, kao igrač, a prvenstveno kao lider tima isticao se svojom istrajnošću, stamenošću i radnom etikom koja je inspirisala ostale igrače u timu. Kroz takve osobine, dao je doprinos, ne samo na terenu već i van njega, jer je uvijek bio okružen saigračima i ljubiteljima fudbala u Travniku.
Elvedin Varupa preminuo je 01.08. 2015. godine, od posljedice srčanog udara, u njegovoj 40. godini života. Taj događaj bila je tragična prekretnica za saigrače, prijatelje, poznanike i navijače, a posebno za navijačku grupu Gerila. Ukopan je 02.08.2015. godine na mjesnom greblju na Grabavici u općini Vitez, nedaleko od mjesta gdje je i rođen. Na dženazi Elvedina Varupe bili su prisutni njegova porodica, rodbina, prijatelji, poznanici, saigrači, sportski prijatelji, predstavnici sportskih klubova i navijači. U ime igrača, Uprave kluba i prijatelja oproštajni govor održao je
njegov saigrač Feđa Dudić, koji je naslijedio kapitensku traku u NK Travnik.
Feđa Dudić, kapiten NK Travnik, održao je oproštajni govor na dženazi Elvedina Varupe.
Rahmet ti duši Elvedin Varupa, kapitenu moj jedan i jedini! Bila mi je velika čast što sam bio tvoj saigrač i što sam te upoznao u životu. Nikad od tebe kao kapitena i saigrača nisam doživio nikakvu psovku ili uvredu, a zauzvrat sam te gledao kao starijeg brata sa velikim poštovanjem! Imao sam tu čast da nakon tebe ponesem kapitensku traku NK Travnika i trudio sam se koliko sam mogao da te dostojno zamjenim, a sada ću sa još većom obavezom to da radim časno i pošteno dok sam tu jer znam da ćeš ti da nas gledaš odozgo. – napisao je Feđa Dudić status na društvenim mrežama.
Elvedinov doprinos fudbalu i zajednici u Travniku nikada neće biti zaboravljen. U čast njegovog naslijeđa, navijači su oslikali mural, na zapadnoj tribini stadiona Pirota, koji prikazuje njegovu strast prema igri i posvećenost timu. Osim toga, organizacija memorijalnog turnira mlađih kategorija dodatno slavi uspomenu na njega, okupljajući igrače i navijače kako bi odali počast Elvedinu. Ovi događaji služe kao potsjetnik na njegovu izvanrednu karijeru i utjecaj koji je imao na saigrače i sve oko sebe.
Elvedin Varupa je od trenutka kada je prvi put šutnuo loptu sanjao o veličini fudbalskog terena i njegovoj igri na istom. Međutim on je bio više od talentovanog fudbalera, njegova igra odražavala je duh fudbalske umjetnosti. Njegovo fudbalsko putovanje od skromnih početaka sa školskog igrališta do toga da je postao sjajan igrač je priča o upornosti, strasti i liderstvu. U svakom trenutku težio je da razvija svoje vještine i da slijedi svoje snove koje nam je ostavio u nasljeđu. Njegovo fudbalsko putovanje nam ostaje kao potsjetnik da je uz naporan rad i energičnu odlučnost moguće mnogo postići. Elvedin je bio igrač ogromnog talenta, vedrog i nesalomljivog duha, koji je ostavio neizbrisiv trag u Nogometnom klubu Travnik. Imao sam sreću da budem, u jednom dijelu, svjedok njegove fudbalske priče. Nažalost, Elvedin nije zasnovao porodicu i nije imao nasljednika. Ali, sudbina nije dozvolila da se prekine fenomenalna loza fudbalskih talenata iz porodice Varupa. Jedan od dokaza toga je i predstavnik mlađe generacije fudbalera, Aldin, sin Hadisov, koji nastavlja slavnim fudbalskim stopama svojih predaka.
Elvedin Varupa zauvijek će ostati upamćen kao jedan od simbola Nogometnog kluba Travnik – igrač, kapiten i čovjek koji je veći dio svoje karijere posvetio svom klubu. Njegova prerana smrt u četrdesetoj godini života duboko je potresla sve koji su ga poznavali – porodicu, prijatelje, bivše saigrače i navijače. Iza sebe Elvedin je ostavio trag koji se ne briše – ne samo u sportu, već i u srcima onih koji su s njim dijelili život i teren. Otišao je prerano, ali će njegova ljubav prema Travniku i fudbalu, njegova skromnost i borbenost, nastaviti živjeti kroz priče, sjećanja i generacije koje dolaze. Rahmet ti duši kapitenu Vapi.
PIŠE: Jasmin Ganić
FOTO: Arhiva/SmartMedia
