Piše : Feđa Gudić 
Kada ljudsko tijelo podigne temperaturu, to nije sama bolest – to je odbrambeni vrisak organizma i jasan alarm da se nesto nije uredu. U takvim trenucima niko razuman ne ignoriše taj „alarm“, niti se pretvara da je sve u savršenom redu. Reaguje se odmah: traži se uzrok, mijenja se terapija i sprečava se najgore.U Srednjobosanskom kantonu, taj društveni alarm zove se – prosječna plata.
Zvanični podatak da je SBK zakovan za samo dno Federacije BiH po visini primanja nije nikakva slučajnost, niti trenutni splet nesretnih okolnosti. To je čista dijagnoza. Ovaj kanton je postao ekonomski pacijent na respiratoru. Alarm odavno vrišti, crvena svjetla rotiraju na sve strane, ali u zgradi Vlade u Travniku vlada nadrealna, potpuna tišina. Reakcije nema, niti iko preuzima odgovornost.„Nešto je trulo u državi Danskoj“, napisao je svojedobno Šekspir, ali da je kojim slučajem danas u mogućnosti prošetati Travnikom, vjerovatno bi shvatio da je tamošnja elsinorska trulež bila čisti amaterizam u poređenju sa ovom našom. Nešto opasno, duboko i sistemski ne štima u orkestru Vlade SBK.Ipak, najveći apsurd čitave ove drame ne leži samo u poraznim brojkama, nego u licima koja se pojavljuju u javnosti nakon što se te brojke objave. Isti oni koji su kanton sistematski, godinama i pedantno doveli u samu „zonu ispadanja“, ponovo pred izbore oblače ispeglana odijela spasilaca.Tahir Lendo, čovjek koji više od jedne decenije neprikosnoveno drži kormilo ove ekonomske propasti, izlazi pred građane i nudi „spasonosna rješenja“ za požar koji je sam ložio čitavim desetljećem pogrešnih politika i strančkog kadriranja.
Logika je ovdje nemilosrdna: onaj ko je primarni dio problema, jednostavno ne može biti dio njegovog rješenja.Albert Einstein je definisao ludost kao ponavljanje jedne te iste radnje uz očekivanje drugačijeg ishoda. Prevedeno na naš svakodnevni politički jezik – očekivati da će čovjek koji je kanton zakovao za dno FBiH odjednom pronaći čarobni štapić za ekonomski preporod nije samo nerealno. To je čisto političko sljepilo i pristanak na vlastito propadanje.U bilo kojem uređenom, odgovornom društvu, ovakav rezultat bio bi povod za momentalno podnošenje ostavki ili bar za hitnu, temeljitu analizu uzroka privredne propasti. Ali kod nas se politički neuspjeh iznova nagrađuje. Pri tome zaboravljamo osnovno pravilo ekonomske medicine: ne možete izliječiti oboljelu ekonomiju ako nastavite primjenjivati potpuno iste metode i iste ljude koji su je i razboljeli.Najniža plata u FBiH nije samo suha statistika s papira. Ona znači slabiju kupovnu moć danas, prazne novčanike i prazne praznične trpeze, ali i nešto mnogo opasnije – direktno pražnjenje gradova i odlazak čitavih porodica van granica kantona i države.Temperatura u SBK je opasno visoka, pacijent teško diše, a alarm vrišti. Vrijeme je da napokon prestanemo vjerovati onima koji su kanton i doveli do stanja kliničke smrti. Jer svaki naredni mandat istih aktera više nije pružanje šanse za oporavak – to je svjestan pristanak na tihi nestanak ovog prostora.
