Ima jedna gorka istina o našem kantonu: kad god vam iz Vlade SBK počnu pričati o „velikim investicijama“, „privrednom zamahu“ i „razvojnim šansama“, dobro provjerite šta vam spremaju iza leđa. Najčešće se iza tih uglađenih fraza krije rasprodaja onoga što je najsvetije – naše zemlje, vode i zraka.
Najnovija epizoda tog političko-ekonomskog mešetarenja odvija se u Fojnici, gradu koji je decenijama prepoznatljiv po miru, netaknutoj prirodi i ljekovitim termalnim vodama. Planovi o otvaranju rudnika antimona na lokalitetu Čemernice nisu ništa drugo do otvoren napad na sam opstanak ovog kraja. A u glavnoj ulozi zaštitnika „kapitala“, umjesto zaštitnika naroda, ponovo gledamo kantonalnog ministra privrede Sedžada Milanovića i dobro uhodanu mašineriju SDA.
Ministarstvo privrede Srednjobosanskog kantona već odavno ne funkcioniše kao institucija koja čuva narodna dobra, nego kao uvozno-izvozni šalter za ispunjavanje želja sumnjivih investitora. Dok se odluke donose iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti i bez stvarne saglasnosti mještana, Fojnici se namiče omča oko vrata.
Kako drugačije nazvati ideju da se u srcu turističkog i banjskog bisera otvori rudnik jednog od najtoksičnijih teških metala?
Antimon nije obična ruda; to je tihi ubica vode i zemljišta. Prerada i eksploatacija na Čemernici znače samo jedno: otrovne tvari i prašina bogata teškim metalima nošene vjetrom i spirane kišama u podzemne vode koje napajaju čitav fojnički bazen.
Zapitajmo se otvoreno: šta ostaje od Fojnice ako joj zatrijete vode? Šta ostaje od banjskog turizma, od ljekovitih izvora, od poljoprivrede i djedovine od koje žive stotine porodica? Ostaje samo pustoš. Zona sumraka u kojoj će profit kupiti pojedinci, a narodu ostati kancerogena prašina i zatrovani bunari.
Pozivati se na „razvoj“ dok vlastitom narodu oduzimate zrak i vodu nije ništa drugo nego čist cinizam. Vlada SBK i ministar Milanović moraju konačno shvatiti da se budućnost ovog kantona ne može graditi na trovanju sopstvenih građana. Ako je to njihov domet privrednog razvoja, onda je bolje da ne rade ništa.
Priroda Fojnice, njena historija i zdravlje generacija koje tek dolaze nemaju cijenu kojom se može kupiti ministarski pristanak ili investitorski procenat. Fojničani nisu dužni plaćati cijenu ničije pohlepe i političkog podaništva.
Čemernica ne smije postati nova rupa bez dna i ekološka rana na licu Bosne i Hercegovine. Ako dozvolimo da ministar Milanović i njegova politika od Fojnice naprave rudarsku pustoš, sutra će na red doći bilo koje drugo mjesto u kantonu. Vrijeme je da se kaže jasno i glasno: Dalje ruke od fojničkih voda i Čemernice!
