Anela Križanac, rediteljka, glumica, dramski pedagog poznata široj bosanskohercegovačkoj publici po nizu uspješnih predstava, ali i po pedagoškom radu kako za najmlađim glumcima, tako i studentima visokoškolskih ustnova. Na predstojećim lokalnim izborima Anela Križanac kandidatkinja je na listi HDZ BiH za Općinsko vijeće Travnik. U razgovoru za portal www.hronika.ba tvrdi kako umjetnici I kulturni radnici mogu doprinijeti boljoj kvaliteti života lokalne zajednice.
www.hronika.ba: Šta vas je kao umjetnicu i osobu koju dugi niz godina prisutna u kulturnom životu naše regije i države potaknulo na kandidaturu za Općinsko vijeće Travnik?
Anela Križanac: Kultura je dio društvenog poretka. Kulturne ustanove pa i udruženja podliježu političkim proglasima jednako kao i svaki drugi segment društva. Velika većina mojih kolega kategorički odbijaju pripadati bilo kojoj političkoj opciji, isključivo žele ostati apolitični, a konstantno su nezadovoljni svojim položajem, točnije budžetskom mrvicom koja im pada na tanjur s političkog stola.
Mi umjetnici svojim znanjem, elokvencijom, kreativnošću I vještinama itakako možemo doprinijeti kvaliteti života sredineu kojoj živimo. Ne možemo iz svojoh komfor zona kritizirazi političke pothvate, smatrajući ih nestručnima da se upliću u našu posvećenu struku, nego se sami moramo uključiti u kreiranje vlastitih profesionalnih života.
Volim ovaj grad, ove ljude i ovu zemlju. Želim ostati tu, te svoje znanje i vrijeme staviti u službu istima.
www.hronika.ba: Možemo li biti zadovoljni zastupljenošću žena u političkom životu naše Općine?
Anela Križanac: Naravno da ne možemo i daleko je to od zadovoljavajuće rodne zastupljenosti. U sadašnjem sazivu, od ukupno 31 vijećnika samo je 6 žena. Politika je po predanju muški posao. U posljednje vrijeme ima i epitet nečasna zanimanja. To je sasvim razumljivo jer na političke pozicije se ne dolazi po stručnoj zastupljenosti, nego po stranačkoj liniji. Međutim, tome nisu krivi političari, nego mi koji se mičemo u stranu. Kada su žene u pitanju to je uvijek teži put i zbog svega gore navedenog, ali i zbog obitelji kojoj je žena posvećena.
Povijet nas uči kako su žene stoljećima odgovarale na velike i teške političke izazove. Ne samo da su suvereno stajale rame uz rame svojim muškim kolegama, nego su ih i prestizale. No, ista ta povijest nas uči kako su to rijetki iznimci jer ženama se rijetko ukazuje takva prilika.
Prije par godina htjela sam aplicirati na jedno rukovodeće radon mjesto. Dobila sam odgovor kako ispunjavam sve uvjete, ali oni na tom mjestu vide jednog jakog muškarca. Nisam se obeshrabrila. Naprotiv! Naučila sam lekciju kako ženama nitko neće na dlanu pružiti priliku , one je moraju naučiti zgrabiti.
www.hronika.ba: Šta Travniku kao gradskoj sredini neodostaje?
Anela Križanac: Nedostaje mu dosta toga, a opet dosta toga i ima. Ovisno kako gledate. Ja sam po prirodi optimista pa sam pobornik ovog drugog viđenja. Travnik zaista ima dosta toga, međutim nije adakvatno ustrojeno i iskorišteno. Ovo je preširoka tema, zato ću se bazirati na polje svoga djelovanja, a to je kultura. Travniku nedostaje jedna kultna manifestacija ili festival koji bi u najmanju ruku bio državnog ili internacionalnog nivoa. Travnik ima nekoliko manifestacija rasparčanih na komadiće i po ljudskim resursima i po budžetskim kolačićima, pa tako imamo manifestacije koje imaju veliki broj događaja od kojih dva ili tri zainteresiraju naše sugrađane. Zvučat ću grubo, ali osjećam se pozvanom to reći. Travnik ima ljudske resurse koji udruženi u jedan projekt mogu napraviti događaj ili više njih koji bi bili na ponos svim Travničankama i Travničanima.
Vjerujem kako će doći vrijeme za takav zajednički projekt i iz srca mu se radujem!
www.hronika.ba: Koji su najveći komunalni problemi?
Anela Križanac: Komunalna infrastruktura ima zadaću stanovnicima nekog mjesta osigurati zdraviji, kvalitetniji I bolji život sa svim dosezima modern civilizacije. Travnik je na tragu toga, no ima velikih propusta koji se ni pod koju cijenu ne bi smijeli događati. Naš kanalizacijski sustav nema odgovarajuće pročišćivaće pa stoga velike količine otpada završavaju u našim rijekama i potocima. Svjedočimo ispuštanju raznih organskih I anorganskih tvorevina u naše rijeke bez ikakvog snkcioniranja. To je u današnjem vremenu, buđenja svijesti zdravog življenje, ne dopustivo! Poduzetnicima treba osigurati svu komunalnu infrastrukturu koja će im olakšavati proizvodnju, a ne predstavljati velike problem I gubitke.
Stanovnici koji ne žive u gradu, nego u selima i prigadskim naseljima treba osigurati sve pogodnosti dostojanstvena življenja: uredno održavanje putova, pitka voda, kanalizacijski sustav i odvoza odpada.
www.hronika.ba: Koji su najveći infrastrukturni problemi?
Anela Križanac: Odgovor na ovo pitanje dobrim dijelom se oslanja na prethodni odgovor. Nećete mi zamjeriti, ali u ovom slučaju ću govoriti iz pozicije profesionalnog kulturnog djelatnika i reći kako Travnik kao središnjica kantona mora i treba imati profesionalnu teatarsku kuću! Jasno je kako za ovaj infrastrukturni projekt ne može biti odgovorna samo općina Travnik, ali u ovome slučaju može biti inicijator koji će višim nivoima vlasti ponuditi projektni prijedlog. To nije nešto što je neostvarivo čak i u skorom vremenu samo je potreban dijalog teatarskih profesionalaca i općine Travnik.
www.hronika.ba: Za što ćete se zalagati ako osvojite mandat u Općinskom vijeću Travnik?
Anela Križanac: Ljudima najprije treba dati prave informacije i objasniti im ovlasti općinske razine vlasti. Pružati sugrađanima prave informacije u pravo vrijeme više je od pola obavljenog posla. To bi trebala biti primarna zadaća svakog vijećnika!
Nemam namjeru nikome ništa obećavati. Zalagat ću se za ono za što sam se zalagala i do sada – lijep i kulturan grad Travnik, educirana i u kulturi odgojena djeca, te promocija naše baštine.
www.hronika.ba: U javnosti se u posljednje vrijeme dosta govori o preustroju Travnika. Kakav je vaš lični stav i stav Koalicije na čijoj ste listu predvodite?
Anela Križanac: Preustroj je sigurno važno političko pitanje za Travnik , nasu buducnost i odnose u Travniku. Moje stajaliste indentično stajalistu svih ne samo političkih predstavnika Hrvata Travnika nego i udruga proisteklih iz domovinskog rata, zatim drustvenih, akademskih, kulturnih i mnogih drugih organizacija i pojedinaca. Svi su ovi gore pobrojani potpisali “Promemoriju travnickih Hrvata” i mislim da oko stavova tu sadržanih trebamo otvoriti dijalog. Samo razgovorom i otklanjanjem svih stereotipa i predrasuda možemo rješavati pitanja kao sto je preustroj Travnika u modernu gradsku zajednicu na dobrobit svih.
www.hronika.ba: Da li je općinski nivo vlasti položio ispit u vrijeme „korona krize“?
Anela Križanac: Cijeli svijet je na koljenima pred izazovom “korona krize”. Velike svjetske sile priznaju kako im sustavi pucaju unatoč teškim financijskim injekcijama I modernom zdrvstvenom sustavu. Po mome sudu nitko nije položio ispit odlično, ali sve mjesne zajednice naše općine združeno I predano su radile s onim resursima I znanjem koje su u tom trenutku imali. Vrlo teško je držati sve konce u rukama dugi vremenski period. Ali ako baš moram odgovoriti na vase pitanje sa da ili ne, reći ću – da.
www.hronika.ba: Ulaže li općinski nivo vlasti dovoljno u oblast kulture, ili da budemo preciznije da li smo iskoristili bogato kulturno-histrorijsko nasljeđe na najbolji način?
Anela Križanac: Kultura je društvena domena koja je uvijek na financijskim marginama, osobito u manje razvijenim zemljama kakva je i naša. Općina Travnik podržava kulturna udruženja i pojedinačne kulturne projekte, ali sa vrlo malim i neznatnim sredstvima. Budžet naše općine iznosti otprilike 24 milijuna KM, a za kulturu se godišnje izdvoji oko 300.000 KM. Da li ima prostora u budžetu općine za povećanje priliva za kulturu – sigurno da ima. Da li ima sluha za to? Možda u slijedećem sazivu Vijeća i bude:)
www.hronika.ba: Koliko ulažemo u sport i možemo li bolje?
Anela Križanac: U sport se ulaže čak i više, nego u kulturu. No, i to su neznatne cifre da bi se ostvarili veći rezultati. Problem je uvijek isti – veća svota novca raspoređuje se na više sportskih klubova I svi dobiju po nešto ali nitko od toga ne može napraviti vidan pomak. Klubovima i sportskim profesionalcima se trebaju osigurati plaće od kojih će treneri moći živjeti. Znamo da je sport najbolji ambassador jednog grada ili države. Travnik ima gospođicu Cerić koja o svome gradu pronosi glas po cijelom svijetu. No, znamo da je morala otići u jači kliub kako bi takve rezultate postigla. Naša djeca zaslužuju kvalitetne dvorane i educirane sportske profesionalce koji će ih učiti važnosti tjelesne vježbe, te kroz sort učiti životnoj borbenosti. Budućnost i sporta i kulture je u apliciranju prema većim fondovima , te na taj način osiguravati sredstav za rad. A općina treba prepoznavati one koji ostvaruju rezultate i srazmjerno tomu povećavati im sredstva iz općinskog budžeta.
www.hronika.ba: Ulažemo li dovoljno u mlade i koliko brinemo o mladima?
Anela Križanac: Odgovarajući vam na pitanja o ulaganju u kulturu i sport, indirektno sam odgovorila i na pitanje ulaganja u mlade, dakle – nedovoljno!
Moj profesionalni rad uvelike se ogleda u radu s djecom I mladima kroz metode dramske pedagogije. Budući da direktno radim s djecom I mladima, odgovorno tvrdim kako je taj, najranjiviji, dio naše populacije gotovo zapušten. U našoj općini ima nekoliko udruženja koja rade na neformalnom obrazovanju djece i mladih, no takva udruženja nisu dovoljno stimulirana da bi se strateški i dugoročno posvetili kvalitetnom radu. Ovo pitanje povlači za sobom onaj bolni problem odlaska mladih, te držim kako se uz ozbiljnu strategiju može preventivno djelovati na taj gorući problem.
www.hronika.ba: Na kraju, što bi ste poručili biračima?
Anela Križanac: Voljela bih kada bi se ljudi, u donošenju važnih odluka, služili više razumom, a manje srcem. Četiri godine su dug period. Birajte pametno!
