Knjiga „Korićanske stijene –kamena grobnica”, autora Jasmina Medića, naučnog saradnika u Institutu za historiju Bosne i Hercegovine i Muje Begića, šefa područnog ureda Instituta za traženje nestalih Bosne i Hercegovine u Bihaću, dan uoči obilježavanja 32 godišnjice strijeljanja više od dvije stotine prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, promovisana je u Bošnjačkom institutu u Sarajevu.
Njome autori ljudima, koje su pripadnici tadašnjeg Interventog voda prijedorske policije predvođeni Darkom Mrđom prvim osuđenikom za ovaj zločin pred sudom u Hagu, oduzimanjem života na najmonstruozniji način tog 21.augusta 1992.godine na litici iznad rijeke Ilomska željeli svesti samo na brojke, vraćaju ljudski oblik i progovaraju ko su i što bili, oni čiji su životi zaustavljeni u Kamenoj grobnici na Korićanskim stijenama.
Godinama su članovi Instituta za traženje nestalih Bosne i Hercegovine pretraživali nepristupačan teren Korićanskih stijena tražeći grobnicu sa posmrtnim ostacima ljudi, kojima je tog jutra Mrđa kazao da idu na razmjenu.
-Potovarili su goloruke ljude iz Trnopolja i dotjerali ovdje, jednostavno izvadili iz autobusa, postrojilo, prebrojilo i postreljalo, tu sam izišo drugi za Mrđom Draganom tude je bilo leševa kolko hoš. – kazivao je Sulejman Kahrimanović, jedan od dvanaestorice koji su uspjeli preživjeti strijeljanje.
– Bio je to put kroz devet vrata pakla, šta smo sve pretrpili i preživjeli, svjedočio je Mustafa Šanta koji je samo pukom srećom izbjegao prozivku i živ stigao u Travnik, na mjestu gdje su svake godine bacanjem ruža niz liticu niz koju su padala tijela njihovih najmilijih, članovi porodica i preživjeli tražili istinu o mjestu gdje su sakriveni njihovi posmrtni ostaci.
Među njima i majka Zumra iz Kozarca, tražeći sina jedinca. I konačno u septembru 2017 godine u podnožju Korićanskih stijena pronađena je Kamena grobnica. Mujo Begić, šef područnog ureda Instuta za traženje nestalih Bosne i Hercegovine iz Bihaća sa svojim timom, svako je jutro u osvit zore kretao iz Bihaća prema Ilomskoj gdje bi na drveću uz odjeću ostavljali kese sa hljebom i konzervama, ukoliko tokom dana osjete glad. A potom, dok ih snaga ne izda pomjerali kamene gromade tražeći posmrtne ostatke ljudi. Sa prvim mrakom prekidali su pretragu i vraćali se u Bihać.I tako sve dok nisu pretražili svaki kamen. Do danas su identificirani posmrtni ostaci 182 Bošnjaka i Hrvata strijeljana na Korićanskim stijenama.
Za ovaj zločin pred domaćim i međunarodnim sudovima za jedanaest osoba,izrečeno je oko 200 godina zatvora. Manje od godine za svakog ubijenog samo tog 21.augusta 1992.
Nađa Ridžić
