Pretežno svi znamo kako je izgledao život Bošnjaka u doba Osmanske vladavine, ali kako je izgledala unutrašnjost osmanskih kuća? U nastavku teksta i video priči otkrijte “Mostarsku tradicionalnu sobu iz osmanskog perioda” …
U doba Osmanlija, kuće su poprilično bile malih dimenzija, iako su bile male odisale su ispunjenim životom. Predmeti koji su se nalazili u njima davali su im poseban dašak života. Ono što je specifično za osmanske sobe jeste pretrpanost stvarima koji su se nalazile u njoj, ali možemo reći da su bile pretrpano složene. Svaka stvar je imala svoju odgovarajuću ulogu, i davala je poseban ukras sobi. Osmanlije, tokom objeda, nisu koristile klasične stolove za jelo, već siniju (niski stol) koja je okruglog izgleda, i umjesto stolica sjeli bi na pod i objedovali.
Materijal koji se koristio pretežno za predmete u sobi bilo je drvo, i sve je pravljeno ručno. Ispod prozora pretežno nalazila bi se sećija sa predivnim tkanim ukrasima koji su se protezali duž cijele sećije. U ćošku sobe možemo vidjeti glinenu peć i na njoj lončiće u kojima bi se spremali Osmanski specijaliteti. Kao što smo i rekli sve je pravljeno ručno, pa čak i kolijevka u kojoj bi se smiještala beba. Pretežno tu kolijevku bi pravio otac za svoje dijete. Sada možete zamisliti koliko ljubavi je uneseno u taj rad.
Preko čitave sobe nalazi se ogromni ćilim sa bezbroj očaravajućih šara. Ćilimi su tkani ručno na posebnim spravama za tkanje, pretežno bi žene provodile dane i dane kako bi završile tkanje ćilima sa mnogobrojnim šarama. Ukrasi su pretežno bili u obliku šarenih cvjetova, ili čak paunova. Boje su pretežno bile upečatljive, i one su te koje daju poseban detalj sobi. Pored ogromnih drvenih ormara, nalazile su se i sehare u kojima su Osmanlije čuvale svoje dokumente, zlato, nakit i ostale vrijedne stvari. Naravno, mislili su i na zidove. Nije bila praksa da zidovi budu „goli“ u prostoriji, na zidovima mogu se primjetiti drvene police na kojima bi se pretežno postavljali đevđiri, tepsije i mnogobrojni ukrasi koji su imali svoju svrhu. Na samom vrhu zidova, bile su postavljane musandare (ograde uz ulazni zid sobe).
Osmanlije su poprilično voljele ukrašavati svoje domove u kojima su živjeli, neki bi mislili da je to malo i pretjerano, a neki da je potaman. Ono što je specifično za Osmanske sobe jesu njihove dimenzije. Jer zbog „skučenog“ prostora članovi porodice su imali više kontakta između sebe, druženja, ispijanje kahvi i sijela, a nažalost danas ti običaji polako kod nas izumiru.
(Posjeti.ba/Bosnaseum)
