U organizaciji Saveza antifašista i boraca NOR-a SBK/KSB i Organizacije demobilisanih boraca Odbrambeno – oslobodilačkog rata 1992 – 1995 Srednja Bosna sinoć je u Travniku održana promocija knjige Logoraši „Šapat tišine“ – preživjeli svjedoče.
Na monografiji, u kojoj su sjećanja i svjedoćenja preživjelih logoraša radio je Israživački tim Sarajevo na čelu sa Mulom Hadžićem četiri godine i budućim generacijam ostavili trajni dokument sa porukom „Da se ne zaboravi – da se ne ponovi“
Na promociji se obratio Sakib efendija Began predsjednik Udruženja logoraša Donjeg Vakufa i član Upravnog odbora Saveza logoraša u BiH koji je i sam bio u logoru sa svojom porodicom. Sakib efendija Began govorio je o vremenu provedenom u logoru, svojoj kćerci koja je zajedno s njim bila, o nasilnom, nehumanom, krvoločnom ponašanju pojedinaca koji su svaki na svoj način nastojali da ubiju u čovjeku njegovo dostojanstvo ponižavajući i iživljavajuči se na nedužnim civilima. U svom obraćanju Sakib efendija Began kaže da su to bili najteži dani njegovog života i da ih je teško opisati a svako prisječanje je još teže čovjeku i da još uvijek nema snage da ispriča sve jer kako reče: „Svako prisjećanje još je teže čovjeku“.
Prisutnima se obratio Amer Čolak i ukratko iznio svoje impresije o knjizi osvrčući se kako je ovo značajno djelo koje se treba pročitati jer radi se o svjedočenju preživjelih logoraša iz Rata 1992 – 1995 Gornjevrbaske regije i Lašvanske kotline, osoba koje skoro svakodnevno susrećemo i koji trajno žive sa svojim bolnim i teškim sjećanjima. Čolak je govorio o silovanjima i pročitao dio svjedočenja silovane žene i njena bolna sjećanja na monstruozni čin počinioca.
Promotor knjige Logoraši „Šapat tišine“, preživjeli svjedoče u Travniku, bio je akademik Mirko Pejanović, potpredsjednik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine koji se osvrnuo na izuzetno tešku tematiku knjige izražavajući zahvalnost autorima na ovako vrijednom djelu za buduće generacije. Akademik Pejanović, u svome izlaganju podsjetio je na rad Ratnog predsjedništva čiji je i član bio, i da članovi nisu znali za ove strahote koje su preživljavali civilni stanovnici Bosne i Hecegovine. Istaknuo je da je ovo izuzetno teška knjiga za čitanje ali da treba da se pročita i da je Jasna Duraković, kćerka rahmetli Nijaza Durakovića napisala knjigu o logorima u Hercegovini.
Posljednji je govorio Mulo Hadžić, koji se nalazio na čelu Istraživačkog tima u Sarajevu i svome izuzetno emotivnom govoru podsjetio na strahote stradanja. Rad od četiri godine bio je iscpljujući zbog bola koji su preživljeli nedužni civili, njhova zlostavljanja, silovanja žena i ubijanja ljudskog dostojanstva. Mulo Hadžić se na kaju svoga obraćanja zahvalio Savezu antifašista i boraca NOR-a SBK/KSB i Organizaciji demobilisanih boraca Odbrambeno – oslobodilačkog rata 1992 – 1995 Srednja Bosna na organizaciji promocije promotorima i Travničanima koji su velikom broju došli na promociju.
