Sporazum koji su , uz podršku američke administracije kreirali i prafirali 1.marta Haris Silajdžić premijer Bosne i Hercegovine i ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Mate Granić, 18.marta 1994.g. u Wašingtonu ozvaničili Alija Izetbegović,predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i Franjo Tuđman predsjednik Republike Hrvatske, bio je jednako važan objema državama.
Uz zaustavljanje sukoba između Armije RBiH i HVO, Sporazum je otvorio i put za zajedničke operacije oslobađanja Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske.
Potvrđuje ovo i Mate Granić u svojoj knjizi „Diplomatska oluja“.
– Mjesec dana nakon boravka na funkciji ministra vanjskih poslova RH, shvatio sam da bez rješenja hrvatsko – bošnjačkog sukoba Hrvatska nikada neće postići međunarodni kredibilitet, niti osloboditi okupirana područja i da Hrvati u Bosni i Hercegovini neće opstati“. – zapisao je Granić.
Wašingtonski sporazum , koji je te 1994.godine trebao biti samo prva faza uređenja Bosne i Hercegovine, osigurao je opstanak. Nažalost, trideset godina poslije, sve je više građana Bosne i Hercegovine, koji se ovog datuma sjećaju izvan njenih granica.
N.R.
