Gdje li si lijepi…
Kako li je samo tvoje društvo lijepo, kako li ti ruže mirišu pod krošnjama bisera, prostranim stazama zelenim hode ašici, u mirisu ambera…
Ne brojim više godine otkako nisi ovdje. Kao da ih je prošlo stotinu. Opet, čini mi se da ćemo se brzo sresti. Samo još da život prođe.
Znam da si u Ljepotama Jedinog Koji ljepote daje, i da još na ruže i na milost mirišeš, znam da si živ i da ćeš uvijek živjeti.
Volimo te lijepi…Nisam sigurna postoji li čovjek koji te nije volio, poštovao da se na tvoju riječ osloni. Osim izroda, ali ko su oni!?
Još si nam stijena na koju oslanjamo, svjetlo kojem težimo i “činimo ono za što si nas zadužio”.
Lijepi…Blago onom ko je uz krilo tvoje, koga zoveš sine… Fali da mi kažeš: “Ne plači”. Čekamo Čas, opet tvoji da budemo, da se odmorimo uz džube tvoje, na rukama tvojim da se isplačemo… za sve.
Veliki Šejh Mesud!
Prolaze godine, i teške i ružne i glupe, ama blatnjave! Malo je svjetla ostalo. Hvala Bogu, vidi se nur koji si svojim mubarekom ostavio, čuvamo ga. Zalijevamo sjećanje na tebe i suzama i smijehom, srca nam se razgale kad te spomenemo. Samo, nedostaješ, pa zaboli…
Lijepi, molimo Boga Jedinog Uzvišenog da nas smjesti u tvoju blizinu tamo gdje je najpreče, zajedno s našim voljenima. Dotad ćemo onom tvojom: “gledaj kud’ ide sav svijet, a ti na drugu stranu”.
Danas je tačno 12 godina od preseljenja Šejha Mesuda ef. Hadžimejlića. Imao je 72 godine kada se vratio svome Gospodaru.
Jedan je od najvećih duhovnih velikana ovih prostora. Cijele su generacije onih koji su se okoristili dobrom što ga je Šejh Mesud nesebično davao. I kao Šejh i kao imam, hatib i mualim, a ponajprije kao Čovjek.
Šejh Mesud ef. Hadžimejlić: Imao je 72 godine kada se vratio svome Gospodaru.
