Na HDZ-ov Prijedlog zakona o upisu pripadnosti konstitutivnom narodu, nacionalnoj manjini i ostalima reagovao je Predrag Kojović, šef Kluba Naša stranka-Nezavisni blok u Parlamentu BiH.
-Prijedlog HDZ-a da se etnička pripadnost, odnosno nepripadnost upisuje u lične karte neće biti usvojen i tu bi sva priča o tom diskriminatornom prijedlogu trebala stati. Njihov cilj je tom pričom u predizborno vrijeme dizati tenzije i skretati pažnju javnosti s bitnih stvari, koje se direktno tiču života građana i ne smijemo im dopustiti da u tome uspiju. Mi moramo imati kontra zahtjeve koji razobličavaju njihov kriminal.
Umjesto etniciteta u lične dokumente, neka oni upisuju tačne podatke u svoje imovinske kartone da ljudi vide koliko su se obogatili na račun promoviranja etničke podjele društva, a koliko su svi drugi zbog takvih zalaganja osiromašili. Neka usvoje antikoruptivne zakone koje su odbili, a koji su nam otvarali vrata za kandidatski status EU. Naravno da neće i to njihovo ne borbi protiv korupcije ne smije zaglušiti zgražavanje nad njihovim prijedlozima.
Znamo ko je HDZ i šta želi. Već je mnogo puta rečeno da mir nacionalističkim politikama služi da bi političkim sredstvima ostvarili ratne ciljeve. Gledajući ovaj prijedlog zakona u tom svjetlu, etnicitet u ličnim dokumentima u miru je isto što i bijela traka u ratu.
Međutim, ova inicijativa je još jedan jako važan dokaz za međunarodnu zajednicu da prestane HDZ tretirati kao legitimnog sagovornika u razgovorima o budućnosti BiH. Jasno je, na osnovu svih istraživanja, čak i onih koje je provodila međunarodna zajednica, da većina naših građana želi BiH vidjeti u EU, a da HDZ čini sve da u BiH uspostavi antievropski sistem organizacije društva baziran faktički na aparthejdu.
Ono što je smisao prijedloga ovoga zakona – a to je evidentirati i sortirati ljude po etničkoj pripadnosti i u skladu s tim im dodjeljivati ili onemogućavati prava – to stoji i u pozadini njihovog prijedloga Izbornog zakona. Nas u BiH ima dovoljno koji će im se usprotiviti, krajnje je vrijeme da vidimo da li takvih ima dovoljno i u međunarodnoj zajednici.“
