U organizaciji Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” Travnik i Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” Travnik, a a u okviru manifestacije “Dani šejha Abdulvehaba Ilhamije Žepčka 2022” sinoć je u Centru za kulturu općine Travnik upriličeno književno veče pod nazivom “Razuman dijalog“ – omaž pjesnikinji Jozefini Dautbegović.
Kroz razgovor novinarka Nađa Ridžić i književna kritičarka dr. sc. Melida Travančić govorile su o djelu ove bosanskohercegovačke i hrvatske pjesnikinje.
Jozefina Dautbegović Krajnović bila je bosanskohercegovačka i hrvatska pjesnikinja.
Gimnaziju i pedagošku akademiju završila u Slavonskom Brodu. Do početka rata u Bosni i Hercegovini živjela je i radila u Doboju. Bila je nastavnica jezika i povijesti u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić” i knjižnjičarka u dobojskoj Narodnoj biblioteci. Od 1992. godine živjela je u Zagrebu.
“Pjesme Jozefine Dautbegović nacionalno su poetsko blago, jedno od najsnažnijih i najljepših svjedočanstava boli, teškoća, nepravde, ali i snage, ljubavi, talenta i blagosti u teškim devedesetim godinama. No, i posljednja zbirka „Vrijeme vrtnih strašila” iz 2003. pokazuje da Jozefina nije išla ispod visoko podignute ljestvice. Time se njezin prerani odlazak čini još većim gubitkom za hrvatsku poeziju.” – stoji u tekstu “Slobodne Dalmacije” iz 2015. godine pod naslovom “Žena koja je zidala ljepotu”.
Djela:
Čemerike (pjesme, 1979.)
Druga svjetlost (suautorica knjige dobojskog književnog kruga, 1984.)
Uznesenje (pjesme, 1985.)
Od Rima do Kapue (pjesme, 1990.)
Ručak s Poncijem (pjesme, 1994.)
Prizori s podnog mozaika (pjesme, 1998.)
Božja televizija (pjesme, 2001.)
Vrijeme vrtnih strašila (pjesme, 2004.)
Različite ljubavi (pjesme, 2004.)
Čovjek koji je kupovao kuću (pripovijetke, 2006.)
