Na današnji dan prije sedam godina, fizički je sa ovoga svijeta otišao akademik Dubravko Lovrenović , profesor kako su ga u Jajcu, muzeju pod otvorenim nebom u kojem je napravio prve korake, zvali.

I u kojem je, kako kaže hroničar Jajca Tvrtko Zrile , uz gitaru koju je svirao kao srednjoškolac, košarku, te skokove sa Plivskog vodopada ,otkrio ljubav prema stećcima tim kamenim svjedocima našeg trajanja na ovim prostorima.

SEDAM JE GODINA OD ODLASKA AKADEMIKA DUBRAVKA LOVRENOVIĆA
I upravo u tom gradu nalazio mir među ljudima, sa kojima je ljudovao i kojima je on, kao i oni njemu bio istinski prijatelj ,kazat će Jajčanin Sejo Burek, koji će , ako mu zdravlje dozvoli danas do kuće iznad Malog Plivskog jezera, da na sedmu godišnjicu onako drugarski „progovori“ sa profesorom .

– Svaki moj odlazak gore je iščekivanje da ću ga zateći kako sjedi ispred ili unutra, priča Sejo, a onda nastavlja:

-Tu je kuću Dubravko napravio prije nekih dvadeset i pet godina sa namjerom kad ode u penziju da se vrati da tu živi. Ja sam tu bio stalno, sve što se ovdje radilo, sve što se dešavalo kako u dobru i u zlu, sa njim sam dijelio. – govori Sejo.

SEDAM JE GODINA OD ODLASKA AKADEMIKA DUBRAVKA LOVRENOVIĆA
Kuća ispred koje se za sunčanih dana vidi Plivsko jezero i čuje kamen vodeničar koji za one koji zdravom životu pridaju pažnju melje žito,građena je sa namjerom da njegovi prijatelji ma kuda i odakle išli imaju gdje i kome svratiti i gdje ih je sa radošću dočekivao. Jer on je ovdje odmarao dušu.

– Kada bih ga pitao, gdje je a on rekao tamo gdje mogu odmoriti dušu, znao sam da je u Jajcu. – kaže Dubravkov prijatelj, akademik Slavo Kukić

SEDAM JE GODINA OD ODLASKA AKADEMIKA DUBRAVKA LOVRENOVIĆA
A u kući, zahvaljujući Seji, sve je isto kao kada je u njoj Dubravko zadnji put bio. I kao da će svakog časa sjesti za radni sto za kojim je napisao nebrojene stranice historije kraljevskog grada i srednjovjekovne Bosne. Sedam godina od njegovog odlaska Sejo će u tišini vraćati sjećanja na prijatelja čijim je odlaskom, ne samo on nego i Bosna i Hercegovina, siromašnija za čovjeka koji je ljudima bio čovjek i prijatelj.

Nađa R.