Enver Sujoldžić, publicista, kolekcionar i  istraživač autor je više knjiga koje je posvetio kulturno-historijskim znamenitostima svog Travnika. Autor je više naslova, kao što su „Džamije Travnika“, „Travničke sahat-kule“, „Travnička marka“, „Stari vodovodi i vodogradnje u Travniku“ . Njegova knjiga „Džamije Travnika“ doživjela je dva izdanja. Najpozvanija je osoba za razgovor o Travniku …

 

 

Plavavoda.com:  Šta sve sakupljate? Šta je predmet vašeg interesovanja?

Sujoldžić: Počeo sam sa filatelijom u djetinjstvu kada su skoro svi dječaci (!) u mahali skupljali marke. Kako sam se počeo malo više baviti historijom sada skupljam sve što je vezano uz Bosnu: slike, knjige, levhe, oružje, dokumente, posuđe, alat, dijelove nišana i ploča sa natpisima. Za promjenu imam i malu zbirku zmija sa mojih izleta…

Plavavoda.com:  Dugo ste bili aktivni u Društvu filatelista u Travniku.  Šta smatrate najvažnijim dostignućem?

Sujoldžić: Bio sam aktivni član društva od njegovog osnivanja 1975. godine, a predsjednik od 1986. do 1998. godine. Društvo tradicionalno ima bogatu izdavačku djelatnost kroz štampanje prigodnih koverata, od samih početaka pa i danas.Sticajem okolnosti bio sam aktivni učesnik izdavanja Travničke marke, serije od tri preštampane marke 07.02.1994. godine koje su prve preštampane marke u RBiH i prve nove marke koje su bile u redovnoj upotrebi. Ovim je sigurno naše društvo ušlo u historiju filatelije i pošte u BiH.

“Divan” časopis BZK “Preporod” Travnik

Plavavoda.com:  Čuo sam podatak na kojem bi vam pozavidjeli i novinari i publicisti i pisci. U svakom broju časopisa „Divan“ koje gizdaje travnički ogranak Bošnjačke zajednice kulture „Prepord“ imali ste članak. Koliko brojeva, koliko članaka?

Sujoldžić: Časopis  BZK  „Preporod“,  „Divan“,  počeo je izlaziti u ratu, februara 1993. godine, a traje i izlazi i danas kao godišnjak. Bio sam član prve redakcije Divana koja je list i osnovala, a naravno i stalni saradnik. U dosadašnjih 55 brojeva Divana uvijek sam imao bar jedan, a često i dva priloga. Od serije napis o travničkim džamijama poslije je nastala fina knjiga koja već ima dva izdanja.

Plavavoda.com:  Vi ste bili aktivni u Planinarskom društvu „Vlašić“. Koliko je to trajalo? Da li ste još aktivni? Šta bi ste istaknuli kao važno u tom segmentu vašeg djelovanja?

Sujoldžić: U planinarenju i skijanju sam bio od malih nogu. Ozbiljniji uspon sam imao 1983. godine na Triglav, uspon i silazak u jednom danu! Sada sam više šetač, odem nedjeljom od Galice do Devečana, doduše i u po zime i po svakakvom vremenu. Učestvovao sam kao član uprave društva 1996. do 2002. godine na osposobljavanju našeg doma na Devečanima (1763 m n/v) poslije ratnog devastiranja. Bilo je dosta rada i truda, ali to je sada zaista jedan solidan planinarski dom.

Plavavoda.com:  Kako je to počelo sa istraživanjem i pisanjem  knjiga?

Sujoldžić: Malo sam kombinovao svoje hodanje – planinarenje sa obilaskom starih tvrđava, stećaka, pećina, i slično. Onda sam počeo malo više čitati o prošlosti zavičaja, potom sam i ja ponešto pronašao nova, kao i ploču sa natpisom na sahat-kuli u Donjoj čaršiji, i 1989. godine biva izdata knjižica Travničke sahat-kule.

Plavavoda.com:  Travničke džamije, da li je sve ispričano ili ima još novih detalja?

Sujoldžić: Knjiga Travničke džamije ima i svoje drugo dopunjeno izdanje jer je prvo izdanje iz 1998. godine davno rasprodano, a do 2013. godine se pojavilo i pronašlo dosta novih podataka kojima je izdanje dopunjeno. Novi objavljeni osmanski defteri, vakufname i novi dokumenti dadoše te podatke, ali priča je otvorena i dalje.  Grad Travnik se puno brže razvio nego što se mislilo tokom 16. stoljeća.

Žitarnica – Šarena (Sulejmanija) džamija

Plavavoda.com:  Pošto je aktuelna rekonstrukcija Sulejmanije (Šarene) džamije, a svaša može čuti. Hoću da vas pitam koliko je zapravo džamija bila na ovoj lokaciji?

Sujoldžić: To je bilo pravo iznenađenje kada u defteru iz 1604. godine ne nađosmo Gazi-aginu džamiju koja je prethodila Ćamiliji pa Sulejmaniji džamiji u glavnom travničkoj Donjoj čaršiji. Gazi-aga se pojavljuje kao timarnik u defteru ali njegove džamije nema, što znači da je napravljena poslije. No u to doba centralna gradska džamija je morala postojati na tom mjestu. Analizom dostupnih podataka ja sam predpostavio da je tad postojala Hadži Džaferova džamija, te da je današnja Sulejmanija ili Šarena džamija četvrta džamija u srcu travničke čaršije.

Plavavoda.com:  Jednu od svojih knjiga posvetili ste sahat – kulama. Travnik je poseban po mnogo čemu, pa i po dvije sahat kule, jedna u donjoj, jedna u gornjoj čaršiji? Mala čaršija, a dvije sahat – kule, kako to?

Sujoldžić: Jedini grad sa dvije sahat-kule u BiH je Travnik, a shat-kula je svojevremeno bila obilježje grada. Travnik ima dvije čaršije Donju staru i Gornju koju su napravili veziri u 18. i 19. stoljeću. Dvije čaršije  su bile podaleko pa su veziri napravili i novu sahat-kulu odmah ispred svog konaka.

Travnik – Vezirski konak

Plavavoda.com:  Pomenuli smo vezirski Konak. Bilo je 77 vezira, koliko je bilo vezirskih  konaka?

Sujoldžić: Za mnoge travničane to je nepoznato, bila su dva vezirska konaka. Ipak onaj glavni je bio u gornjoj čaršiji, a porušen je 1950. godine nesretno, nesmotreno, nepromišljeno ili pak smišljeno. Posljednji travnički vezir Tahir-paša polovicom 19. stoljeća napravio je konak na Bašbunaru i njegova kula se i danas vidi na ulazu u krug Sanatorijuma. Možda se  konaci i obnove, onaj glavni iz temelja, a ovaj drugi oslobodi za novu funkciju i renovira.

Plavavoda.com:  Napisali ste i knjigu o starim  vodovodima i vodogradnji. Koliko je Travnik imao vodovoda i od kada datiraju?

Sujoldžić: Najstariji travnički vodovod je napravljen sa izvora Jale, Hazne i Dokuza na Varošu za potrebe Donje čaršije tokom 16. stoljeća. Uličica – sokak kuda su bile položene cijevi tog vodovoda i danas se zovu Tomruci. Poslije je rađen vodovod sa Bašbunara sve do Zulića, potom za Gornju čaršiju kada veziri dođoše u Travnik početkom 18. stoljeća. Bilo je dosta i malih lokalnih vodovoda.

Plavavoda.com:  Nova knjiga, šta je tema?

Sujoldžić: Rukopis nove knjige je gotov. Radi se ustvari o zbirci radova Sjećanje na Travnik, prilog povijesti grada Travnika. Radovi obuhvataju niz zagonetki, tajni, nepoznanica koje pokušavamo riješiti i objasniti, a toga je prošlost našeg grada prepuna. Riječ je recimo o lokacijama konzulata u gradu, turbetima, tajnama na tvrđavi, grebljima, izgubljenim stećcima, velikom požaru…

Plavavoda.com: Hvala na razgovoru.