Piše prof. Akif Smajlović

Prije osnivanja Zeničkog unverziteta dao sam sljedeću izjavu za RTVZ: “Ako Mostar ima Sveučiliste i Unverzitet zašto Zenica kao veći grad nebi imao Unverzitet”?

Nekoliko dana poslije sjedio sam na kafi sa prof dr. Mustafom Omanovićem i po običaju su na repertoaru bile teme iz ekologije.

U jednom momentu uvaženi naučnik mi bez ustezanja je rekao: “Gledao sam te na RTVZ u vezi Unverziteta i moram da iskažem svoje neslaganje sa onim što si rekao”.

Pitao sam profesora sa čim se ne slaže, a on mi je rekao da nije problem formiranje Zeničkog Unverziteta ali da će to izazvati lančanu reakciju, jer “prema Dejtonskom sporazumu visoko školstvo spada pod ingerencijom kantona, a kako ima 10 kantona toliko će biti unverziteta”.

Vrijeme kao svjedok pokaza da je profesor bio u pravu.

Niknuše mnogi unverziteti i sveučilista a neki fakulteti i u mjestima koje kao dugogodišnji planinar još nisam obišao.

Posljedica je tezgarenje profesora na više fakulteta, gubljenja kvaliteta nastave i pojave hiperprodukcije kadrova.

Nažalost dolazi i do kriminala u toj oblasti što pokazuje rezultat revizije u okviru institucija i preduzeća u Federaciji BIH i otkrivanje 74 lažne diplome.

To nije slučaj samo kod nas ima toga dosta u Hrvatskoj i Srbiji.

Navest ću samo primjer njihovih političara kroz otkrivanje plagijata magistarskog rada Đapića koji bi rado pripojio trećinu Bosne i Hercegovine Republici Hrvatskoj.

U komšijskoj Srbiji bivši gradonačelnik Siniša Mali je pod sumnjivim okolnostima došao do titule doktora nauka, ali kao kadar Vučića sada obavlja funkciju ministra finansija.

O lažnim diplomama: Koliko je dr. Mustafa Omanović bio u pravu?

Prof. dr. Mustafa Omanović

Treba nam Zakon o visokom obrazovanju na nivou BIH i institucija koja će izdavati cetifikate (ne one lažne i pod pritiskom politike), jer nam ne služi na čast činjenica da međju 1.500 najboljih unverziteta u svijetu nama niti jednog iz naše domovine.

Prof.dr. Mustafa Osmanović, poznati je naučnik, pedagog, humanista i ekolog, rođen 1932. godine u Mostaru, preminuo je 2009. godine u Zenici.

Bio je ekspert UN-a za zaštitu okoliša, osnivač NVO Eko pokreta u BiH, dobitnik priznanja humaniste decenije 1995. godine od strane Međunarodne lige humanista i član asocijacije Bosna.

Kao jedan od rijetkih dvostrukih doktora nauka u BiH stekao je naučnu titulu emeritus.

Autor je brojnih istraživačkih i naučnih radova.

Pored 26 knjiga, velikog broja stručnih i naučnih radova, napisao je i četiri feljtona u stručnim časopisima u cilju razvoja i popularizacije nauke.

Recenzirao je 41 udžbenik, brojne priručnike i monografije autora sa prostora bivše SFRJ.